Zlatko Pejić održao 13.9. je predavanje Razotkrivanje vitalnosti u sklopu Makronovinih predavanja u Europskom domu. Ako vas je kišni dan spriječio u dolasku, žao nam je što ste propustili puno konkretnih uvida, duhovitosti i nadahnuća. Od atoma do žvakanja, od početka do kraja, prožeto smijehom i životom, predavanje je koje je teško prepričati. Donosimo vam tek nekoliko zanimljvih bilješki, a drugi put svakako dođite!
Jedna gospođa na savjetovanju mi je s nevjerojatnom preciznošću opisala sve senzacije u tijelu koje je osjetila u protekla tri mjeseca: “Tu me nešto probada, pa me ovdje zategne, a onda sam osjetila kao da mi prolazi nešto po leđima…” Svaki put kad nešto osjetite, osjećate život koji struji u vama, naša orijentiranost na bolest često nas odvodi na stranputicu.
Sve u nama je živo, kroz nas svaki dan prolaze milijarde čestica koje život žive mimo naših pravila. Krećući se u prostoru, sudaraju se, stvaraju nove forme… Mi ljudi ne djelujemo kao atomi, već činimo niz uzaludnih „pirueta“ da bismo se npr. poljubili ili zagrlili. Možda mi sami sebi djelujemo nepropusni i čvrsti, ipak, kroz nas svakodnevno prolaze milijuni čestica, sazdani smo od čestica, elemenata, a sila koja ih povezuje je ŽIVOT. Divno je kad se poklope uvjeti da vitalni faktori bujaju. Vitalna energija živi u nama, podržava nas, puni naše baterije i gura nas da živimo naš životni vijek. Nažalost, u utrci za materijalnim dobrima, mi prebrzo sagorimo našu energiju.
Oslanjajući se na znanja tradicionalne kineske medicine, Zlatko Pejić govorio je o nekoliko razina vitalne energije, odnosno kija. Tako na jednoj razini imamo roditelje, zrak i hranu, dok na drugoj stoji homeostatski, metabolički i energetski ki.
Ki roditelja je vitalni input koji smo naslijedili, to je njihov vitalni materijal. On korespondira s homeostatskim kijem – u djeliću sekunde događa se niz homeostatskih procesa koji nas održavaju u životu. Fascinantno! I zato, kad, primjerice osoba dođe u bolnicu i dobije sepsu, čeka se da se vidi što će njezin organizam odraditi. Kada ozdravi, to može zahvaliti svojim roditeljima i vitalnoj informaciji koju su usadili.
Energetski ki povezan je s disanjem, sa zrakom i vitalnom energijom koja nas svakodnevno okružuje. Bez energetskog upliva ne odvija se niti homeostaza, a mi nažalost dišem s tek 30 % svojih mogućnosti! Zašto? Prejedamo se, pod stresom smo, ne krećemo se dovoljno, zrak je zagađen itd.
Mnogo ljudi ne diše dok jede, a tomu je lijek dugo i polagano žvakanje, barem 35 puta po zalogaju. Naime, metabolički ki povezan je upravo s hranom i to je onaj dio vitalnosti koji „upijamo“ kroz ono što jedemo.
Pad vitalnosti očituje se na različite načine: loš apetit / teško ustajanje iz kreveta / nagle promjene raspoloženja / oscilacije energije / netolerantnost, nefleksibilnost / izostanak smisla za humor / strah od novih izazova / nesanica / plitak san / usamljenost / loš libido. Naravno, nećete imati sve ove simptome, možete se „specijalizirati“ za neke od njih, ali bitno ih je uočiti i djelovati. Primjerice, pojašnjava Pejić, „loš apetit“ ne treba zamijeniti s izostankom apetita, što je također znak bolesti. Loš apetit znači izvoljevanje, kad se ne možemo zadovoljiti s jednostavnim jelom već to mora uvijek biti nešto „posebno“, dekorirano itd.
Dakle, disanje, hrana i komunikacija (s okolišem i drugim ljudima) ključni su za postizanje vitalnosti, a to su sve elementi koje imamo zastupljene na seminaru Makrobiotikom do vitalnosti na Hvaru. Zaista je fascinantno da se vitalni faktori mogu povećati u samo sedam dana, ciljanim aktivnostima i prehranom, a to dokazuje 13-godišnje iskustvo sa stotinama polaznika.
Znajući to, i ja i moji suradnici u Makronovi niz godina radimo na edukaciji ljudi; ali ja sam tu samo „prometnik“ koji vam može reći: ovim putem je sigurnije, ali dalje morate sami (ne možemo iščupati drveće oko ceste da biste vi sigurnije vozili!). Ipak, ljudima se često jednostavno – ne da. 90 % ljudi zasigurno neće nikada dosegnuti svoj vitalni potencijal, a većina njih samo zato što se ne aktivira.
Moramo se vraćati izvorima – vitalnost nam može pomoći da preživimo razdoblje indiferentnosti, krize, nasilja… a jedna važna potvrda vitalnosti jest da dođemo do vizije sebe kakvi želimo biti.
Znam da je vama svima sada savršeno jasno ovo o čemu sam govorio. Zanima me hoćete li to primjenjivati, hoćete li odlučiti i napraviti iskorak ka povećanju vitalnosti.
Zaključio je ovim riječima Zlatko Pejić i dao nam „štofa“ za razmišljanje i motivaciju za djelovanje. Jako dobro za jedan kišni četvrtak, koji zaslužuje i ovaj evergreen Pajtonovaca:
Makrobiotikom do vitalnosti 